posao ~ igra
Nedavno sam se, zahvaljujući sopstvenom trudu, pronašao u situaciji gde ne znam gde udaram na poslu. Možda sam se loše izrazio, jer radne dužnosti i dalje obavljam onako kako se od mene očekuje. Ipak, u pitanju je mnogo veća količina istih dužnosti na dnevnom nivou. Ovo je počelo od ponedeljka 11.04., i na prvu pomisao kako je već cela nedelja proletela, osećam se kao da je sve ovo jedan veliki san. Novi početak sa sobom često donosi količine euforije, pomešane sa, u mom slučaju, stresom. I pitanja “da li sam dosledan zadatku?” mi se provlače kroz glavu, terajući me da se osećam kao bespomoćna beba koja je tek došla na svet. Ali kao i svi ostali problemi, i ovaj potiče iz glave.
Kada radiš na pravoj stvari, to skoro nikada ne izgleda kao posao. Kao što Naval Ravikant kaže - drugima će to izgledati kao posao, ali tebi će se činiti kao igra. Poznato ti je ovo. To je onaj osećaj kada se izgubiš u aktivnosti, i kada se osvrneš na sat, shvatiš da je prošlo tri sata. Problem je što nismo svi u mogućnosti da unovčimo to što volimo da radimo. Ili možda i jesmo?
Motiv je često uzrok tvoj uspeha/neuspeha. Motiv iz kojeg to što radiš ima direktan uticaj na rezultate koje dobijaš. Ako iz dubine duše volim da igram košarku (na primer), i kada nikog nema otići ću da šutiram na koš, zato što hoću da vežbam tehniku, zato što volim da šutiram ili iz bilo kog drugog razloga, put ka zvezdama će mene pronaći, i uživaću u istom znajući da čak iako izgubim sve - i dalje imam košarku. Jedan od problema sa nekim od sportista danas je upravo vezanost prema slavi, prema novcu, i ciljevi koju su uglavnom ovog tipa. Ne kažem da čovek ne može da “uspe” u sportu ili bilo kojoj drugoj aktivnosti ako mu je primarni cilj materijalnog tipa (npr. 10 miliona evra). Kažem da će taj čovek uvek biti rob tom materijalnom obliku zato što cilja na trivijalne stvari. Možemo i ovde da kopamo dublje u problem.
Zašto taj čovek želi 10 miliona evra? U pitanju je suma koja je manje-više fiktivna, jer on taj novac neće dobiti na ruke (količinski je neizvodljivo), nego će mu biti prebačeno na račun. Znači, nakon uspešne utakmice, imaće koju nulu više na računu. Okej, ovaj novac će mu olakšati život, u smislu da ne mora da brine o tome da li će morati da preživi sutra. Ali šta se još krije iza ovoga? Ego. Da je sportista u našem primeru ostao u sportu zbog sporta i igranja, velike su šanse da bi on potrošio veći deo tog novca na stvari koje istinski želi. Ali zbog puta koji je odabrao, vezanost prema novcu je počela hraniti ego, koji sada želi još. I to rezultuje u kupovinu vile, superauta, ultraskupih stvari koje mu se možda i ne dopadaju i slično. Ništa od ovoga što on radi nije loše. Bitan je samo motiv. Da li je ta kuća ili vila građena na način o kom on oduvek sanja, ili je ovu nepokretnost uzeo samo da bi izazvao reakciju kod drugih? Da li je garderoba koju nosi na sebi ona koja mu se dopala na prvi pogled, ili je u pitanju signaliziranje ljudima oko sebe kako on ima novca?
Skrenuo sam sa teme. Hoću da se vratim na poentu ovog teksta - posao kao igra. U pitanju je sitna promena perspektive u glavi. Kada posao tretiram kao nešto što ja moram da radim, i kao nešto što mi izaziva stres,tako će mi i biti. Naravno da postoje firme gde je radna atmosfera blagi užas. Ako ti je tako, zašto se zadržavaš? Svakako, da bi napravio igru od posla, moraš prvo biti u stanju da dođeš do posla. I ne možeš znati unapred u kom ćeš se poslu ti pronaći dok ne budeš nekoliko takvih izmenjao. Trial and error. Nalazim se u godinama gde mi je dozvoljeno da radim šta god želim bez ikakvih posledica na druge. Ako želim da krenem na faks, da se preselim u drugi grad, da gradim brend na društvenim mrežama - sve mi je na nekoliko klikova. Prija mi da radim, a prija mi još više kada radim ono u čemu sam dobar i tamo gde mogu da eksperimentišem, gde mi leti vreme.
Jer tada, to za mene više ne predstavlja posao.
To onda postaje igra.
Jedini pravi test inteligencije jeste da li si u stanju da dobiješ od života ono što želiš. Ovaj poduhvat se sastoji iz dva dela:
-da li si u stanju da hakuješ stvarnost da bi dobio ono što želiš?
-da li si bio dovoljno pametan da prepoznaš šta je to što stvarno želiš?
To je to za ovaj tekst. Neki od zanimljivih linkova koje sam hteo podeliti ovde, koje bih hteo ponovo posetiti kada budem ulazio u ovaj tekst:
Shaan Puri o ciljevima: Shaan Puri: what I want out of life (2016)
Plejlista koju neprestano slušam: Youtube
O stranim jezicima: Learning Languages Ruined My Life