novembarski team building i misli sa planine
Negde u septembru, naleteli smo na oglas na Instagramu koji je bio oglašen u ovom fazonu: “Premestite kancelariju, radite sa nove lokacije odmarajući”. M mi prosleđuje oglas, prelećem preko objave i kroz 15 sekundi mu odgovaram “Što da ne”. Sledeći dan, govori mi kako je rezervisao smeštaj, i kako idemo poslednje nedelje novembra. Nisam nikada bio na Kopaoniku, i, iako mi nije zapelo da idem, šta mogu da izgubim? (link apartmana, ako neko planira ići)
Otkad smo stigli, dnevni plan akcije je generalno izgledao ovako:
jutarnja kafa i doručak 30-60min posle
šetnja po kraju ili vožnja do centra pa šetnja tamo
posao od 14h
plivanje i sauna u bazenu
thought-provoking film pred spavanje
Ove nedelje skoro pa i da nisam imao posla, tako da je subjektivan osećaj bio kao da sam na odmoru. Dani mi prolaze, zabavaljamo se, ali i pored toga, rutina koju sam imao kući mi fali na momente. Fali mi “alone time”, vreme koje mi je najčešće služilo za čitanje i pisanje, kao i trening, kroz koji bih se oslobađao viška energije na dnevnom nivou. Zbog manjka koncentracije, ovaj tekst će trpeti.
Na putu do Kopaonika, osećaj zahvalnosti je bio ponovo prisutan. Videvši nerazvijena mestašca i okolinu usput, drago mi je što sam lociran u Šapcu. Ne samo jer je kao grad lepši od većine gradova na jugu, nego jer je sat vremena udaljen od Novog Sada i Beograda! Očekivao sam da je Kraljevo kao grad lepši (gde smo stali da odmorimo i vidimo grad), kao što sam letos očekivao više od Zaječara.
Put do apartmana u kom odsedamo me podseća na put do hotela u filmu The Shinning (zbog brda i celokupnog vajba kraja u kom se nalazimo). Na Kopu sam sa dva lika - M i N, i uži pregled njihovih života je metafora za jednu od dilema koja me s vremena na vreme progoni: solo život vs život sa porodicom.
Njih dvojica su okvirno istih godina, ali vode potpuno drugačije živote. M je neko ko je osnovao porodicu, i njemu je upravo to osnovni motiv i pokretač svega što čini. Kada god sebi želi nešto da uzme, prvo se seti ljudi koji zavise od njega, kojima to može biti potrebnije. On je neko ko je preuzeo sve poslove odraslog muškarca rano, stavljajući se u situaciju gde je jedini način da opstane sposobnost i nezavisnost. U priči sa njim na ovu temu, slaže se da je stvaranje porodice veliki faktor u sazrevanju, ali on misli da postoji još jedan nivo, koji je ujedno i finalni - kada prvi put dobiješ unuka ili unuku.
N, u drugu ruku, je neko ko nema porodicu niti aspiracije ka istoj, živi sam, i sve što zaradi, zarađuje za sebe. Kod njega ne postoje velika odricanja. Nema situacija gde mora sam da se snađe ili da odredi sopstveni pravac, jer, između ostalog, nema nikoga ko zavisi od njega. Roditelji su mu i dalje živi, i za pomoć bilo kakvog tipa, obratiće se njima.
Zanimljivo je kako nas okolnosti menjaju. Kada bih razgovarao i sa jednim i sa drugim 5 minuta po prvi put, zaključio bih da je M bar 5-6 godina stariji od N, iako je prava razlika u godinama skoro pa nepostojeća. I jedan i drugi su jako inteligentni i teme koje možeš voditi sa njima kreću od tipova somalijskih ribara do intergalaktičnog putovanja i resursa potrebnih za isti (ne lupam, stvarno smo pričali o ovome). Ali jedan je mnogo sposobniji od drugog, i to se kroz neku gestikulaciju i držanje brzo primeti. Ne kažem da je jedan od ova dva života bolji defakto, jer ovde ne postoji dobro i loše. Samo pokušavam zaključiti koji od ova dva života me više privlači.
Mogu podvući paralelu između ove teme i jednog od tekstova koji sam pisao ranije, o sazrevanju - ipak postoji nešto u stvaranju porodice i roditeljstvu što neko ko nikad nije prošao kroz taj put ne može naučiti.
Vojnik vs Izviđač tip razmišljanja
U međuljudskim odnosima, često stvaramo naracije koje smatramo činjenicama, čak i kada to nije slučaj. Ono što je za jednu osobu “Moj partner me ignoriše”, za drugu osobu je “Dajem mu prostora”. Nečije “autentično” je nečije “nepristojno”.
Da bi bio u stanju da analiziraš tuđe interpretacije - i da uopšte veruješ da postoje interpretacije koje se razlikuju od tvoje - potreban ti je izviđački način razmišljanja.
Vojnik tip razmišljanja te ohrabruje da braniš svoje statove po svaku cenu. Izviđački tip razmišljanja ti pomaže da shvatiš kada nisi u pravu, i da sagledaš svoje slabe tačke.
Kada si neko ko pozdravlja istinu, čak i kada ona ume biti kobna, onda podsvesno utičeš na ljude tako da oni žele da ti se otvaraju više i da budu iskreni sa tobom.