c'est la vie
Kada su stvari postale ovako komplikovane? Protok informacija koji prođe kroz moju glavu na dnevnom nivou sigurno ostavlja neki trag. Neku keš memoriju u mozgu. Da li mozak ima interni sistem za brisanje ove keš memorije?
Mislim da sa moje 22 godine imam mnogo više na umu, i brinem o mnogo više stvari, nego moji roditelji kada su bili istih godina. Vreme kada nisam imao telefon, društvene mreže ili internet deluje kao jedan daleki san.
Trenutno postoji bar 10 kanala koji mi odvlače novac svakog meseca, i o svakom od njih moram da mislim, ne računajući stvari koje mogu da iskrsnu. Obaveze, gorivo, treninzi, mesečna parking karta, različite supskripcije poput Spotify-ja, životno osiguranje… Pored toga, prošle nedelje mi je banka poslala novu Mastercard karticu (jer je prošla istekla), i uz Mastercard dobio sam još jednu karticu, DinaCard. Od skoro, zakon o međubankarskim naknadama i posebnim pravilima kod platnih transakcija na osnovu platnih kartica u Srbiji nalaže da svako sa računom u banci mora imati DinaCard za plaćanje unutar zemlje, pored kartice koju je dosad imao (Visa, Mastercard..). Kako je država ovo obrazložila? Pa Visa i Mastercard ne potiču sa domaćeg tržišta, tako da provizija od transakcija ne ostaje u našoj zemlji, nego ide u zemlje odakle ove kartice potiču. Zato je Narodna Banka Srbije odlučila da prisilno dođe do rešenja kojim će stvoriti karticu preko koje može da zarađuje putem provizije, što je DinaCard. A šta to znači za nas, prosečne potrošače? Da li mi je život olakšan ovim potezom? Baš naprotiv. Sasvim normalno sam funkcionisao dok sam imao samo jednu karticu. Sada imam četiri kartice(dve banke po dve kartice), i dok u novčanik ubacim ličnu, saobraćajnu i vozačku, mesta za keš skoro pa ni nema. Ionako su kriptovalute budućnost, zar ne?
Čak i da pređem na kriptovalute, ko će ispratiti sve o čemu se piše na internetu. Momentalno postoji preko 100.000 kriptovaluta, i od mene se očekuje da uložim u “pravu”. Pritom, svako vrti svoju priču oko toga koja je kriptovaluta najbolja, nesvestan činjenice da se mozak upušta kombinacije mehanizama poput “endowment effect” i “confirmation bias”.
Endowment effect, u najkraćim crtama, predstavlja favorizovanje i uveličavanje vrednosti stvari koje posedujemo, dok confirmation bias predstavlja tendenciju traženja i prisvajanja informacija koje se slažu sa našim stavovima. Malo slikovitiji primer bi bio naš narod sa autima. “Svako svoga konja hvali” je izreka koja je jako popularna na našim prostorima i može se pripisati strastvenim vlasnicima automobila. Svakom je sopstveni auto najbolji/najzahvalniji, najmanje troši, i pri razgovoru o automobilima sa ovakvim ljudima, uvek će ti reći da ideš na varijaciju njihovog auta i slično. Isto tako pri kupovini novog auta, ako si zacrtao određeni model, tražićeš informacije koje potvrđuju zašto je kupovina baš tog modela dobra, tražićeš informacije koje potvrđuju tvoj “bias”(naklon ili nagib prema nečemu).
Ovo je samo jedan od finansijkih aspekata ljudskog života, koji kroz godine postaje sve komplikovaniji. Šta je sa društvenim životom? Ako imaš porodicu, u obavezi si da brineš o njima. Ako živiš solo, ali si generalno neko ko je komunikativan i socijalan, moraš da paziš na održavanje kontakata sa svim ljudima koji su ti dragi. Jer se sada svi brzo ljute, i ako se ne javiš nekome izvestan broj dana, ili mu ne daj bože ne čestitaš rođendan jer si zaboravio, ta osoba te može otpisati bez tvog znanja. Svi imaju probleme vezivanja danas.
Život je opet puno više od svega što sam gore napisao, ali kad uzmeš u obzir na koliko stvari treba obraćati pažnju, nije ni čudo što smo svi pomalo odlepili. Normalno je da moderan čovek poseduje više persona. Internet je pospešio tu mogućnost kreiranja i održavanja različitih ličnosti. Često sam na Twitteru jedna osoba, na Substack-u druga, a sa ljudima treća ili četvrta osoba (u zavisnosti od društva). Sve ove platforme olakšavaju održavanje svih ličnosti.
Ne mogu da popijem kafu u rustičnom kafiću danas, a da se ne bavim kulturom industrije kafe - barista kao zanimanje je postao simbol nisko plaćenog posla u svetu. Šalu na stranu - da li je stvarno potrebno 5 godina iskustva za spremanje duplog espresa?
Ovo je jedan od problema kapitalizma (inače volim i stojim kapitalizma kao ideologije). Činjenica da ako ti se biznis ne razvija, on onda truli. Zbog ovog fenomena regularna kafa sada ima svojih 20 mutacija, sa šlagom, sa cimetom, sa tri vrste čokolade, ledena, ledena u tonik vodi, koja se prodaje za 300-400din, napravljena od strane osobe koja je ovo polje “studirala”. Ne želim da zvučim arogantno, niti licemerno, posebno jer volim probati neke od ovih kreacija sa vremena na vreme. Ono što ne volim jesu forsirane inovacije.
Virtuelni prikaz je postao bitniji od stvarnog. Kvalitet društvenih mreža se meri po tome koliko vremena i pažnje mogu da ti oduzmu na dnevnom nivou, a ne šta zapravo nude. Pavel Durov, osnivač VK-a (ruska društvena mreža jako slična fejsbuku) i mesindžer aplikacije Telegram je 2013. rekao nešto, što postaje sve evidentnije danas:
Sposobnost fokusiranja na jednu lekciju više sati je veština koja je sve manje zastupljena u našoj onlajn-smartfon eri. Ali upravo ta veština je ona koja je potrebna za intelektualno, kreativno ili duhovno otkriće. Budućnost će pripasti onima koji razviju imunitet prema tehnološkim zamkama pažnje i koji budu negovali svoju sposobnost produžene koncentracije.
Dosta o problemima modernog sveta. Počeo je decembar, ujedno i mesec koji te podseća na činjenicu kako ti je proletela cela godina. A možda ti nije proletela, nego je bila puna malih uspeha i promena, koje su te usmerile na put kakav si uvek zamišljao. Što se mene tiče, osećam se kao da sam proživeo tri godine u ovoj.
Da li si počeo sa listom rezolucija i ciljeva za 2022? Nemoj da praviš previše ludačke rezolucije, znaš da nikad ne istraješ u njima. I nemoj biti previše oštar prema sebi - jer, to je ipak posao drugih.